utorak, 6. lipnja 2017.

Planinarenje - Dinara

Navikla sam se na komoditet koji nudi većina slovenskih planina - dom na vrhu ili u njegovoj neposrednoj blizini. Pojedeš nešto na žlicu, počastiš se pivom ili desertom. Kod nas su planinarski domovi rijetkost, što mi posebno predstavlja problem ljeti kad moram tegliti puno vode jer nemam gdje obnoviti zalihu. Zbog toga me je zabrinjavao odlazak na Dinaru. 

Kombi prijevoz do Badnja

Dinara je s vrhom Sinjal (1831 m/nv) najviša hrvatska planina i ovaj izlet nisam mogla propustiti. Nije me odvratila ni noćna vožnja autobusom do Knina, ni vruć i topao dan te hodanje po kamenjaru, moram se popeti na najviši vrh Hrvatske. Iskreno, nisam imala prevelika očekivanja - pustoš i kamenjar. Oooooo, kako sam se iznenadila. Dinara je prekrasna!

Po izlasku iz šume priroda je prekrasna

Naš pohod kreće od doma na Brezovcu. Po izlasku iz šume ostajemo zadivljeni ljepotom prirode. Sve je zeleno i prostrano, podsjeća me ne zemlju u kojoj žive Hobiti. Toplo je i nigdje na stazi nema hlada, ali ne smeta nam, uživamo u pogledu.

Sve je manje zelenila

Što se više penjemo sve je manje zelenila i ulazimo u vladavinu kamena. Putem smo vrlo oprezni, izbjegavamo susret s poskokom. Mada su nas ostali planinari upozoravali da su u našoj neposrednoj blizini vidjeli poskoka, mi smo se susreli samo s jednim i to na silasku. Zastali smo i promatrali ga kako napušta planinarsku staza i nestaje u travi.

Pogled s vrha na planinare koji pristižu

Što se više penjemo krajolik postaje sve suroviji, ulazimo u vladavinu kamenjara. Takvu sam Dinaru očekivala. Vruće je i već smo umorni, ali kao hipnotizirani hodamo dalje. Neopisiv je osjećaj biti na vrhu Hrvatske. 

Prekrasni vidici pri silasku

Silazak je oduzimao dah. Sve ono što je pri usponu ostajalo za našim leđima, sada se nudi kao na dlanu. Svako toliko zastanemo i uživamo u pogledu. Drago mi je da sam se popela na Dinaru. Zalihe vode i hrane iz ruksaka bile su mi dovoljne i nije mi nedostajao komoditet planinarskog doma.


subota, 27. svibnja 2017.

Bez glutena: Peciva za burgere

Bez glutena mogu, bez burgera ne. Od svih promjena koje mi je donijela bezglutenska prehrana, vjerojatno mi je nemogućnost odlaska u fast food najteže pala. Pojesti burger, onako s nogu, mi je bio veliki gušt. Spas sam pronašla u kupovnim bezglutenskim pecivima za burgere, a čak sam probala i bezglutenski burger u McDonaldsu (koji me je totalno razočarao). Ovog sam vikenda imala slobodnu subotu i poželjela sam burgere za ručak. Kako sam zaboravila kupiti peciva, morala sam ih sama zamijesiti.
 

nedjelja, 21. svibnja 2017.

Bez glutena: Kolač od palente s narančom

Kad sam prvi put čula za kolač od palente, pomislila sam "pa tko bi to jeo?". Ni na kraj pameti mi nije bilo da bi takav kolač mogao biti ukusan. Tada još nisam bila prisiljena izbjegavati gluten i mogla sam jesti sve što sam poželjela pa tko bi pokraj svih onih divota izabrao palentu u desertu. Kolač od palente sam prvi put probala na jednoj prezentaciji bezglutenskih kolača, Naravno, od svih ponuđenih kolača, njega sam izabrala zadnjeg. Bila sam oduševljena, tako ukusan kolač nisam očekivala. Recept nisam uspjela nažicati pa sam u moru sličnih recepata povjerenje dala receptu kojeg je objavio Jamie Oliver.