utorak, 6. lipnja 2017.

Planinarenje - Dinara

Navikla sam se na komoditet koji nudi većina slovenskih planina - dom na vrhu ili u njegovoj neposrednoj blizini. Pojedeš nešto na žlicu, počastiš se pivom ili desertom. Kod nas su planinarski domovi rijetkost, što mi posebno predstavlja problem ljeti kad moram tegliti puno vode jer nemam gdje obnoviti zalihu. Zbog toga me je zabrinjavao odlazak na Dinaru. 

Kombi prijevoz do Badnja

Dinara je s vrhom Sinjal (1831 m/nv) najviša hrvatska planina i ovaj izlet nisam mogla propustiti. Nije me odvratila ni noćna vožnja autobusom do Knina, ni vruć i topao dan te hodanje po kamenjaru, moram se popeti na najviši vrh Hrvatske. Iskreno, nisam imala prevelika očekivanja - pustoš i kamenjar. Oooooo, kako sam se iznenadila. Dinara je prekrasna!

Po izlasku iz šume priroda je prekrasna

Naš pohod kreće od doma na Brezovcu. Po izlasku iz šume ostajemo zadivljeni ljepotom prirode. Sve je zeleno i prostrano, podsjeća me ne zemlju u kojoj žive Hobiti. Toplo je i nigdje na stazi nema hlada, ali ne smeta nam, uživamo u pogledu.

Sve je manje zelenila

Što se više penjemo sve je manje zelenila i ulazimo u vladavinu kamena. Putem smo vrlo oprezni, izbjegavamo susret s poskokom. Mada su nas ostali planinari upozoravali da su u našoj neposrednoj blizini vidjeli poskoka, mi smo se susreli samo s jednim i to na silasku. Zastali smo i promatrali ga kako napušta planinarsku staza i nestaje u travi.

Pogled s vrha na planinare koji pristižu

Što se više penjemo krajolik postaje sve suroviji, ulazimo u vladavinu kamenjara. Takvu sam Dinaru očekivala. Vruće je i već smo umorni, ali kao hipnotizirani hodamo dalje. Neopisiv je osjećaj biti na vrhu Hrvatske. 

Prekrasni vidici pri silasku

Silazak je oduzimao dah. Sve ono što je pri usponu ostajalo za našim leđima, sada se nudi kao na dlanu. Svako toliko zastanemo i uživamo u pogledu. Drago mi je da sam se popela na Dinaru. Zalihe vode i hrane iz ruksaka bile su mi dovoljne i nije mi nedostajao komoditet planinarskog doma.